Jedan od ključnih nalaza studije je da rast stanovništva će rezultirati prirodnim povećanjem potrošnje krompira. Tokom perioda studija, a 12% porast stanovništva bio je povezan sa „mehaničkim“ povećanjem ukupne potražnje za krompirom. Ovaj rast, zajedno sa prelaskom na prerađenu hranu, dodatno je podstakao potražnju i za svježim i za prerađenim krompirom. Predviđa se da će potrošnja prerađenog krompira porasti 70% prema „scenariju trenda“, sa složenom godišnjom stopom rasta (CAGR) od 6%, zahtijeva dodatnu 45 miliona tona krompira za preradu.
Alternativno, sporiji ekonomski scenario i dalje predviđa rast potrošnje prerađenog krompira za 17%, sa CAGR od 2%, što zahtijeva povećanje od približno 15 miliona tona za obradu. U oba slučaja se očekuje da će prerađeni proizvodi zauzimati veći udio u ukupnoj potrošnji, odražavajući sklonost modernih potrošača prema pogodnostima.
Potrošnja po glavi stanovnika: Pomak ka prerađenom krompiru
Dok ukupna potrošnja raste, trendovi potrošnje po glavi stanovnika pokazuju pomak ka prerađenim proizvodima. Studija procjenjuje da će udio prerađenog krompira u ukupnoj potrošnji po glavi stanovnika porasti 27% na 39% do 2030. Potrošnja svježeg krompira, s druge strane, očekuje se blagi pad. Ova tranzicija odražava sve veći utjecaj prerađene hrane u svakodnevnoj prehrani, posebno u urbanim sredinama gdje pogodnost i brza hrana igraju centralnu ulogu.
Proizvodnja se mora prilagoditi promjenjivim obrascima potrošnje
Povećanje potražnje za krompirom će zahtijevati da proizvodnja održi korak. Prema studiji, očekuje se da će se površina posvećena uzgoju krompira stabilizovati nakon godina pada, uz rast proizvodnje potaknut poboljšanim prinosima, a ne proširenim površinama. Prema scenariju trenda, očekuje se da će prinosi dostići 24 tone po hektaru do 2030. godine, što omogućava dodatnu 45 miliona tona krompira potrebnog za preradu da bi se proizveo bez značajnog povećanja obradivih površina.
Međutim, postizanje ovog rasta ovisi o smanjenju globalnih gubitaka nakon žetve, osiguravajući da se više krompira dodijeli za ljudsku prehranu (povećavajući od 67% na 70%). Nasuprot tome, scenario usporavanja predviđa prekomjernu proizvodnju, što bi moglo dovesti do pada cijena ili kontrakcije obrađenih površina. Ovaj scenario bi video 15 miliona tona dodatne proizvodnje, stvarajući rizik od prekomjerne ponude na tržištu.
Utjecaj klimatskih promjena na prinose krompira
Kritična varijabla u projekcijama studije je potencijalni uticaj klimatskih promjena. U scenariju u kojem se klimatske opasnosti povećavaju, globalni prinosi krompira mogli bi stagnirati 21.5 tone po hektaru, trendovi niži od očekivanih. To bi iziskivalo proširenje uzgoja krompira dodatnim 2 miliona hektara širom svijeta da zadovolji potražnju. U regijama osjetljivim na klimatske fluktuacije, kao što su dijelovi Azije i Afrike, proizvodnja krompira mogla bi se suočiti sa značajnim izazovima, što bi od farmera zahtijevalo da prilagode svoju praksu i ulažu u sorte usjeva otpornih na klimu.
Globalni ekonomski rast i regionalne razlike
Studija takođe naglašava ulogu ekonomskog rasta u oblikovanju potražnje za krompirom. U optimističnim ekonomskim uslovima, zemlje poput Kina, Indija i Bangladeš očekuje se da će prednjačiti rast proizvodnje krompira, doprinoseći dodatnom 14 do 35 miliona tona. Tržišta u razvoju će dodati 7 do 9 miliona tona, dok tradicionalne nacije koje se bave proizvodnjom krompira mogu vidjeti skromno povećanje 5 do 8 miliona tona.
S druge strane, u zemljama u kojima je privreda krompira u padu, kao što su dijelovi Evrope i Sjeverne Amerike, proizvodnja bi mogla pasti za 13 do 16 miliona tona. Ovaj neujednačen rast će vjerovatno stvoriti tenzije u globalnim lancima snabdijevanja, sa prekomjernom proizvodnjom u nekim regijama i nedostatkom u drugim.
Priprema za budućnost uzgoja krompira
Studija iz 2022. nudi sveobuhvatan pogled na globalnu potrošnju i proizvodnju krompira do 2030. godine. Dok će rast stanovništva i promjena načina ishrane podsticati veću potražnju, sektor mora da se nosi sa izazovima koji se odnose na klimatske promjene, ekonomske fluktuacije i regionalne razlike. Da bi zadovoljili buduće potrebe, farmeri će se morati fokusirati na poboljšanje prinosa, smanjenje gubitaka i prilagođavanje novim preferencijama potrošača za prerađene proizvode. Suočeni s ovim neizvjesnostima, proaktivno planiranje i inovacije u poljoprivrednim praksama bit će od suštinskog značaja za osiguranje stabilne i prosperitetne budućnosti za globalnu industriju krompira.