Žetva krompira u Bengalu: koliko koristi
Poljoprivrednici u Bengalu se suočavaju s paradoksom: uprkos rekordnoj žetvi krompira Pokhraj i dobrim očekivanjima za sortu Jyoti, profit je minimalan. Razlog je to što posrednici kupuju proizvode po niskim cijenama, a zatim ih prodaju po naduvanim cijenama.
Poljoprivrednici na gubitku, posrednici na profitu
Poljoprivrednici navode da dobijaju samo 250 Rs po vreći krompira, što je ekvivalentno 5 Rs po kg. Međutim, na tržištu je cijena udvostručena na trostruko, dostižući 11-13 Rs po kg.
„Nadao sam se da ću ovom žetvom otplatiti prošlogodišnje dugove, ali posrednici nam ne ostavljaju nikakve šanse“, žali se Gautam Biswas, lokalni farmer.
Prosječan gubitak, kaže on, iznosi 8,000-10,000 Rs po bigha (oko 0.13 hektara). Mnogi poljoprivrednici su uzeli kredite za setvu, ali sada nisu sigurni da li će moći da ih otplate.
Šta kažu tržišta i zvaničnici?
Vlasnici tržišta i predstavnici trgovinskih udruženja demantuju spekulacije i tvrde da je poskupljenje samo zbog troškova pakovanja i transporta.
Bengalska vlada najavila je planove za direktnu kupovinu krompira od farmera. To bi moglo smanjiti utjecaj posrednika i osigurati da proizvođači dobiju fer cijenu. Međutim, o ovim mjerama se još uvijek raspravlja.
Kako riješiti problem?
Situacija u Bengalu je tipična za mnoge regije sa razvijenom proizvodnjom krompira, gdje se farmeri suočavaju s monopolom posrednika. Moguća rješenja uključuju:
✅ Direktne seljačke zadruge – organizovanje poljoprivrednika u zadruge može smanjiti zavisnost od posrednika i poboljšati uslove prodaje.
✅ Razvoj skladištenja i prerade – ako farmeri mogu duže da čuvaju krompir, moći će da ga prodaju po povoljnijoj ceni, izbegavajući sezonski kolaps cena.
✅ Državne intervencije – kupovina krompira direktno od farmera može regulisati tržište i sprečiti špekulacije.
✅ Transparentnost cijena – digitalne platforme za trgovinu poljoprivrednim proizvodima mogu pomoći poljoprivrednicima da prodaju svoje proizvode po fer cijeni bez posrednika.
Pitanje za diskusiju
Šta mislite da je najefikasniji način da se reši ovaj problem? Treba li država aktivnije intervenirati u regulaciji cijena ili bi sami farmeri trebali pronaći izlaz?